08. august 1878, Tuzla – Velika pobjeda nad austrougarskom vojskom i 45 dana otpora

Farblichtdruck nach einem Gemälde von Karl Pippich aus 1900.

Velika istočna kriza” (1875. – 1878.), odnosno “istočno pitanje” – pitanje podjele osmanskih teritorija u Evropi, Aziji i Africi i, konačno, Berlinski kongres ( 1878.) donijeli su pravi prevrat u životu Bosne i Hercegovine, “glavne tvrđave Bošnjaka kao slavenskih muslimana u jugoistočnoj Evropi”. Odlukom Berlinskog kongresa, Austro-Ugarskoj je povjerena uprava nad Bosnom i Hercegovinom. Porta je na to pristala, ali ne i Bošnjaci. Oni su pružili žestok otpor okupacijskim trupama.
Na Tuzlu je, 8. augusta 1878. godine, krenulo šest austrijskih bataljona, jedan eskadron konjice i tri baterije, svaka sa po osam topova, odnosno 5.000 pješadinaca, 130 konjanika i 24 topa. Malobrojniji i gotovo goloruki branitelji Tuzle, muslimani, katolici i pravoslavci, na čijem čelu je bio pljevaljski muftija Mehmed Vehbi Šemsekadić, su tog 10. augusta 1878. godine, porazili XX pješačku diviziju austrougarske vojske, pod komandom feldcajgmajstora grofa Caparija. Razbijene i ponižene okupacione trupe protjerane su do Doboja. Sarajevo je palo 19. augusta iste godine. Tuzlanski kraj je 40 dana (kao i nakon 2. oktobra 1943. godine) bio u slobodi, sve do 22. septembra 1878. godine, kada su u Tuzlu ušla čak dva korpusa austrougarske vojske. Tuzla je dotad bila jedina slobodna teritorija u Bosni i Hercegovini, kojom je vladalo multietničko Narodno vijeće.
Nakon tromjesečnih žestokih borbi Austro-Ugarska je uspjela (krajem oktobra 1878. godine) okupirati cijelu Bosnu. Područje sjeveroistočne Bosne je u Austro-Ugarskoj državi organizirano kao okrug. U njegov sastav su ulazili gradovi: Tuzla, Bijeljina, Brčko, Gračanica, Gradačac, Modriča, Bosanski Šamac, Kladanj, Maglaj, Orašje, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik. U prvo vrijeme okupacije i Gornja Tuzla je imala status grada, ali je (1885.) izgubila taj status. Središte okruga bila je Tuzla, po kojoj je ova oblast i nazvana.