Na današnji dan, 29. augusta 1189. godine, napisan je i sačuvan prvi pismeni dokaz postojanja narodnog bosanskog jezika

Riječ je o čuvenoj Povelji Kulina bana koja je temeljni dokaz historijskog i pravno-političkog postojanja Bosne. 

Povelja Kulina bana napisana na 29. augusta 1189. godine ima višestruku vrijednost za današnju Bosnu i Hercegovinu. Povelja je napisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim ćiriličnim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država. Čuvenom poveljom bosanski vladar Kulin ban garantuje dubrovačkim trgovcima slobodu kretanja u Bosni i slobodnu trgovinu bez ikakvih dadžbina.
Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. vijeku imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. vijeka i na njenom početku jasno stoji odrednica “(banь) bosьnьski”. Također, u povelji se uočava da je Bosna već tada imala prijateljske odnose s Dubrovnikom, koji su se nastavili održavati kroz iduća stoljeća, te da je tada bila razvijena i trgovina na cijeloj teritoriji tadašnje bosanske države. Jasno je da je Bosna bila politički i trgovinski otvorena i da je održavala veze i sa drugim državama. Još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja jeste postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.
Danas postoje 3 primjerka Povelje Kulina bana, od kojih nijedan nije u Bosni i Hercegovini. Jedan se nalazi u Sankt Petesburgu, a dva u državnom arhivu u Dubrovniku. Bosanski primjerci povelje su izgubljeni i do danas još uvijek nisu pronađeni.