Objava Ahdname Sultana Mehmeda II el Fatiha bosanskim katolicima 28. maj 1463. godine

Pisana 28. maja 1463. godine na polju Milodraž kod Fojnice, Ahdnama Sultana Mehmeda II el Fatiha, poznata je kao jedan od najstarijih dokumenata o ljudskim pravima u historiji.
Napisana je 326 godina prije Francuske buržoaske revolucije 1789. godine i 485 godina prije Međunarodne deklaracije o ljudskim pravima 1948. godine.

Ahdnama tur. ahidnâme: političko jamstvo, povelja (Ahd– je arapska riječ i znači zakletva, obavezati se, ugovor, sporazum, a name je perzijska riječ i znači pismo, knjiga) dosljedno Ahdnamu možemo prevesti kao sultanska lična obaveznica i zakletva ili kako se još precizno ova ahdnama treba zvati “Ahdname humajun ” to jest sultan Fatihova “lična obaveznica i zakletva”

Sultan Mehmed II osvojio je 1463. godine Bosnu i pogubio posljednjega bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića. Predstavnik bosanskih franjevaca fra Anđeo Zvizdović izašao je 28. svibnja 1463. godine pred Sultana Mehmeda II el Fatiha na Milodraževo polje kod Fojnice, priznao ga za novog gospodara Bosne i zamolio da njegovim redovnicima da vjersku i imovinsku slobodu djelovanja.Franjevci su od svoga osnutka 1209. godine djelovali kao “pučki propovjednici, papinski poslanici, misionari na Bliskom Istoku i Africi, propovjednici križarskih ratova, a u Bosni kao “propovjednici”. Fra Anđeo Zvizdović je, kako navode mnogi njegovi biografi, narodni čovjek, koji je bio pripadnik Bosanske crkve, potom Pravoslavac, pa Katolik i na kraju starješina svih Franjevaca u Bosni.
Kako bi spriječio iseljavanje katolika iz Bosne, Sultan Mehmed II el Fatih izdao je ahdnamu koje je imala, s obzirom na hirorijsko-pravna stajališta, veliku važnost jer je bosanskim franjevcima i katolicima od samoga početka osmanske vladavine u Bosni osiguravala ne samo osnovna ljudska prava: slobodu ličnosti, vjere, imovine, kretanja i udruživanja, već i slobodu vizitacije franjevačkih ustanova od strane njihovih starješina izvana.

Tokom cijelog perioda Osmanliske uprave ova Ahdnama je bila od velikog značaja za cijelu katoličku zajednicu u Bosni. Ahdnama je predstavljala pravu povelju o vjerskim i građanskim slobodama, osnovni dokumenat kojim je regulisan položaj kršćana u osmanskoj carevini i utvrđivani odnosi turskih vlasti prema kršćanskoj zajednici u cjelini. Originalan tekst na sačuvanom prepisu Ahdname, koja se i danas čuva u muzeju Franjevačkog samostana u Fojnici, glasi:

“ ALLAH JE JEDINI POMAGAČ
MEHMED , SIN MURAD-HANOV, UVIJEK POBJEDONOSNI !
ZAPOVIJED ČASNOGA, UZVIŠENOGA SULTANSKOG ZNAKA I SVIJETLE CARSKE TUGRE, OSVAJAČA SVIJETA JE SLJEDEĆA :
JA, SULTAN MEHMED-HAN , DAJEM NA ZNANJE SVOM GRAĐANSTVU I ODLIČNICIMA , DA SU POSJEDNICI OVOGA CARSKOGA FERMANA, BOSANSKI DUHOVNICI, NAŠLI MOJU MILOST, PA ZAPOVIJEDAM :
NEKA NIKO NE SMETA I NE UZNEMIRAVA SPOMENUTE, NI NJIHOVE CRKVE ;
NEKA MIRNO ŽIVE U MOME CARSTVU;
A ONI KOJI SU IZBJEGLI , NEKA BUDU SLOBODNI I SIGURNI ;
NEKA SE POVRATE, I NEKA SE BEZ STRAHA U ZEMLJAMA MOGA CARSTVA NASTANE U SVOJIM MANASTIRIMA;
NI MOJE VISOKO VISOČANSTVO , NI MOJI VEZIRI, NI MOJI SLUŽBENICI, NI MOJI PODANICI, NITI IKO OD STANOVNIKA MOGA CARSTVA, NEKA IH NE VRIJEĐA I NE UZNEMIRAVA ;
NEKA NIKO NE NAPADA, NITI VRIJEĐA I UGROŽAVA : NI NJIH , NI NJHOV ŽIVOT, NI NJHOV IMETAK, NI NJHOVE CRKVE;
PA I TO, AKO BI IZ TUĐINE DOVELI KOJEGA ČOVJEKA U MOJE CARSTVO , DA IM JE DOPUŠTENO
KUNEM SE SLJEDEĆOM VELIKOM ZAKLETVOM: TAKO MI STVORITELJA ZEMLJE I NEBESA , KOJI HRANI SVA STVORENJA, I TAKO MI SEDAM MUSHAFA , I TAKO MI NAŠEG VELIKOG PEJGAMBERA, I TAKO MI STO DVADESET I ČETIRI HILJADE VJEROVJESNIKA, I TAKO MI SABLJE KOJU PAŠEM, NIKO NESMIJE PROTIVNO UČENITI OVOME ŠTO JE NAPISANO, DOKLE ONI BUDU POKORNI MOJOJ SLUŽBI I VJERNI MOJOJ ZAPOVIJESTI. ”

PISANO 1463. godine 28. MAJA NA GRANICI MILODRAŽA.”

Doslovni prevod sa osmaljiskog rukopisa – Naučnog savjetnika Orijentalnog instituta u Sarajevu, rahmetli Hazima Šabanovića(Poriječani, Visoko, 1916 – Istanbul, 1971)