Prvo pojavljivanje Olova u historijskim izvorima 1382. godine – Dubrovački arhiv

Olovo, stari rudnik poznat još iz vremena rimske uprave u Iliriku, doživio je tokom srednjega vijeka svoju reaktivaciju i ekspanziju.

Sedamdesetih godina XIV. vijeka u Bosni masovnije oživljavaju sa radom rudnici olova, srebra i zlata te se i olovski rudnik pojavljuje kao značajan izvor sirovina. U neposrednoj blizini Olova nalazio se i lokalitet Kamenica za koju neki historičari smatraju da je riječ o istovjetnom naselju.

Prvo pojavljivanje Olova u historijskim izvorima datira iz 1382. godine, a Kamenice već 1316. godine i zabilježeno je u Dubrovačkom arhivu u formi trgovačkih ugovora i dokumenta. Iako se Kamenica u historijskim izvorima spominje prije Olova, kasnije kada Olovo postaje važno rudarsko središte, sam naziv Kamenica se gubi.

U vrijeme velike potražnje olovske rude u Europi, rudnici Olovo i Kamenica bili su intenzivno eksploatirani a najveći eksploatatori bili su Dubrovčani. Olovo je bilo u vlasničkom posjedu bosanskog kneza Pavla Radenovića već potkraj XIV. vijeka, a nakon njegove smrti, naslijediće ga njegovi sinovi i unuci Pavlovići. Brojni izvorni podaci o Olovu iz XV. vijeka registrovani u Dubrovačkom arhivu potvrđuju njegovu ekspanziju u rudarskoj proizvodnji i izvoz olovne rude u “Grad podno Srđa”, a preko njega i u druge prekomorske zemlje i gradove.